Naziv Na Balkonu razvijao se postupno, prateći moj osobni rast kao terapeuta i oblikovanje ideje privatne prakse. S vremenom je dobivao na značaju, čekajući pravi trenutak da zaživi. Balkon je oduvijek imao posebno mjesto u mojoj obitelji – bio je prostor susreta svih koji su prolazili kroz naš dom. Na njemu su se ispijale prve jutarnje kave, započinjali dani, dogovarali planovi i ugošćivali rodbina, prijatelji, susjedi, poznanici i mnogi drugi.

Tek kasnije postala sam svjesna šire simbolike balkona na našim prostorima, koja se podudara s njegovim značenjem u mom životu. Balkon je mjesto povezivanja, prijelaza između unutrašnjeg i vanjskog, osobnog i društvenog. U svjetlu Jungove teorije kolektivnog nesvjesnog, balkon možemo sagledati kao arhetipski prostor prijelaza i transformacije. U kontekstu Jungove teorije, balkon može biti simbolički povezan s arhetipskim temama mosta, prozora ili praga, koji predstavljaju poveznicu između različitih sfera iskustva. 

Balkon je mjesto koje spaja unutarnji svijet introspekcije, intime i sigurnosti doma s vanjskim svijetom društvenih odnosa, prirode i šire zajednice. Ovo simboličko mjesto prijelaza reflektira ljudsku potrebu za ravnotežom između introspektivnog povlačenja i interakcije s drugima, što je univerzalna psihološka tema prisutna u kolektivnom nesvjesnom. U arhetipskom smislu, balkon također može simbolizirati susret svjesnog i nesvjesnog. Kao prostor na granici dvaju svjetova, on omogućava introspekciju i povezivanje s dubljim aspektima vlastitog bića.